"Sine, u ovoj kući vladaju pravila takva da najviše voliš mamu, nakon toga Dinamo, nakon toga tatu i brata, a poslije toga ti je škola. To su ti prioriteti. Ti sad idi na trening, a nemoj ići na Dinamo pa ću te ja suspendirati iz kuće, a ti si nađi gdje ćeš spavati! A za trening ćemo lako."

Posljednjih godina, nakon što se prebacio iz ženske u mušku košarku, bio je trener Samobora koji je, uz pomoć svog sina Krune, bivšeg hrvatskog reprezentativca, prošle sezone izborio plasman u Premijer ligu.

No, za premijernu sezonu u elitnom razredu Đuro Simon, koji danas obnaša funkciju sportskog direktora Samobora, za prvog trenera odabrao je mladu nadu Petra Babića.

Kruno Simon, koji je u mladim danima igrao s Babićem za KK Zagreb, odlučio se ostaviti košarke nakon što je dobio ponudu iz Hrvatskog košarkaškog saveza koju nije mogao odbiti. Postao je sportski direktor HKS-a, a jedan od prvih poteza bio mu je dovođenje Tomislava Mijatovića na mjesto izbornika.

O svemu tome u podcastu za Sport Klub govorio je Đuro Simon – Đuks, nekada poznati hakler sa zagrebačkog asfalta koji je jedno vrijeme bio i kapetan Novog Zagreba. Tema razgovora bio je i legendarni Boško Božić – Pepsi, ali i aktualni hrvatski izbornik Tomislav Mijatović, kojeg se sjeća još iz juniorskih dana i koji je zajedno s Krunom Simonom u Anadolu Efesu osvojio dvostruku europsku krunu.

Na početku razgovora 63-godišnji Simon prisjetio se svojih početaka i igranja košarke na zagrebačkom asfaltu, na kultnim igralištima. Ulična košarka u Zagrebu tih je godina bila nešto posebno…

„To je bio način života nas košarkaša. U Zagrebu nije bilo lako živjeti uz Cibonu koja je imala velike uspjehe, Cibonu koja je bila odlična momčad. A igrala se dobra košarka u Zagrebu i bilo je puno klubova. A tada su naročito bili poznati ti haklovi jer je bilo puno terena na kojima se haklalo. Ja sam krenuo haklati na Tuškancu i to su bili legendarni haklovi. Tamo su bila dva koša, na jednom košu igraju odrasli i pravi igrači, a na drugom smo bili mi, druga liga, još slabi, mladi i nezreli. I kad sam prvi put bio pozvan na teren gdje im je falio igrač, to je meni bio način života.“

Danas kao veteran često spominje te dane kada se po zagrebačkim igralištima dugo čekalo na red za svoj hakl.

„Ja sam sada na funkciji na kojoj jesam, a trener u mom klubu je Petar Babić. Evo, baš smo neki dan razgovarali kako današnjim košarkašima fali taj hakl. Klinci više ne haklaju košarku kao mi nekad kad smo bili mladi.“

Popularni Đuks ispričao je i jednu anegdotu kako bi dočarao koliko su njemu i sinu Kruni ulična košarka i hakl važni:

„Sjećam se jedne zgode kad je moj sin još igrao u Malagi, znači to je bilo prije dvadesetak godina. Došao je, ljeto je bilo u Zagrebu, i rekao je: ‘Stari, ajmo haklati, ajmo ti i ja haklati zajedno i pozvat ćemo još jednog za trojku.’ Obišli smo desetak zagrebačkih terena, a ni na jednom nije bilo nikoga za haklati. U moje vrijeme to je bilo nezamislivo!“

Posebna tema razgovora bili su legendarni trener Boško Božić – Pepsi, ali i sin Kruno, kojeg je Đuro, kako kaže, „zarazio“ košarkom. Po njemu je Kruno dobio i nadimak Đuks Jr.

„Ja sam s Pepsijem vrlo brzo kliknuo. Pepsi je došao gledati jednu utakmicu niže lige, ja sam u tom trenutku igrao za klub koji se zvao Trstik, koji isto više ne postoji. Igrali smo protiv TOZ-a. On je došao gledati jednog igrača TOZ-a kojeg je htio, a ja sam na toj utakmici zabio 40 poena.“

Stariji ljubitelji košarke sjećaju se kako je Đuro imao meku ruku, a danas je jasno na koga je Kruno to naslijedio.

„Da, možda to sve potiče od toga što sam ja odmalena imao u svom dvorištu koš i po cijele dane sam igrao. I kad se on rodio, ja sam ga zarazio pa je i on po cijele dane tamo lupao. Prije nego što je počeo trenirati, pitao me: Tata, tata, kad ću ja imati deset godina da mogu početi trenirati? Jedva je čekao, ali cijeli dan je znao biti u tom dvorištu…

A Pepsi je to vidio kod mene, a ja sam bio gotovan i rekao sam: ‘Pepsi, gledaj, ja neću doći u Novi Zagreb jer je to rang ili dva više nego što sam ja igrao i bojim se da ću tu samo sjediti na klupi.’ Pepsi mi je rekao: ‘Evo ti za garanciju blanko ispisnica, ukoliko procijeniš da se ne možeš izboriti za ekipu. Aktiviraj si blanko ispisnicu i izađi.’ Došao sam kod Pepsija i ne samo da me odmah gurnuo u vatru, ne samo da sam igrao kod njega, nego me za mjesec i pol dana, kad je naš dotadašnji kapetan Veček otišao u vojsku, stavio za kapetana momčadi. Znači ja, koji sam došao iz nižeg ranga, koji sam bio nov u svemu tome… Pepsi me obožavao!“

No, ono što je danas gotovo nezamislivo, košarka se tada nije igrala zbog novca.

Đuro, tada nitko nije razmišljao o novcu, o stanovima. Danas je druga priča?

„Da, druga priča. Ja sam u Zagrebu, konkretno, čekao plaću da mogu Kruni kupiti pelene. Pazi, kupiti pelene!“

Poznato je kako si Krunu zarazio košarkom. Spominjao si vrt i koš u dvorištu, no u Zrinjevcu, kad je imao 12 godina, postoji priča da su mu rekli kako nije baš za košarku. Nakon toga je želio trenirati nogomet, čak je išao kupiti kopačke?

„Da, bilo je tako. Oni su ga stavili u Zrinjevcu u treću ekipu, znači dok je Zrinjevac 1 išao na turnire u Španjolsku, u Francusku, on je išao po Glini, Petrinji, Sisku i jednostavno se nije ugodno osjećao. Moja supruga je u to vrijeme imala zdravstvenih problema i ja sam imao dva sina s kojima sam morao razmišljati o školi, o treningu, o svemu… Jednostavno sam vidio nezadovoljstvo kod njega i rekao mi je: ‘Tata, ja sam nezadovoljan, nemam perspektive ovdje, mogu li trenirati nogomet?’ Ja sam rekao: ‘Možeš, idi si kupiti kopačke.’ On si je kupio kopačke, a ja sam navečer razmišljao, znam koliko voli košarku, imat će skoro dva metra, znam kakav je, što će sad on u nogometu? OK, može on biti talentiran za nogomet, ali on je košarku igrao cijeli život. Rekao sam mu: ‘Znaš što, sine, ajde probaj još jednom košarku, a ja ću ti pronaći klub gdje ćeš se ugodno osjećati.’ Otišao sam kod Traše, koji je bio sportski direktor ili tajnik u Zagrebu, ipak u mom klubu, i rekao sam mu: Tko trenira te mlađe kategorije? Rekao mi je: ‘Tesla.’ Rekao sam mu: ‘Doveo bih ga na trening i mjesec dana te neću ništa pitati.’ Za mjesec i pol dana sam ga pitao, a Tesla mi je rekao: ‘Super mi je, već trenira sa starijom generacijom, odličan mi je i sve.’“

Znači, u Kruni si ipak vidio nešto posebno, bez obzira na to što je tvoj sin?

„Treneri u Zrinjevcu su me pokušavali uvjeriti da on neće dosegnuti razinu druge lige. Znači da eventualno može biti razina Druge hrvatske lige i da je bolje da ostane u Zrinjevcu jer će proći bolju školu. Oni su mi rekli: ‘On će biti zadovoljan u Zagrebu, ti ćeš isto biti zadovoljan jer će dolaziti sretan doma, ali tamo neće naučiti toliko, tamo je slabija konkurencija, on će tamo dosta igrati, bit će zadovoljan.’ Ja sam rekao: ‘U ovom trenutku meni samo to treba, da on dođe zadovoljan. Samo to, da on dođe zadovoljan.’“

Uopće nisi razmišljao o Unicaji ili Efesu? O velikim novcima?

„Ma ne. Tada me Pepsi nazvao i rekao: ‘Što si sina doveo u Zagreb?’ Ja sam mu rekao: ‘Znaš što, ako dođe do toga da bude ono što sam ja bio, da dođe do prve ekipe Zagreba, ja sam najsretniji na svijetu. Ja najsretniji na svijetu, ništa drugo mi ne treba!’“

Kruno je kao igrač sazrijevao polako i uvijek se kod njega vidjelo da se nagledao košarke, slično kao danas Luka Dončić, i napravio je vrhunsku karijeru. Osvojio je dvaput naslov prvaka Europe s Efesom, igrao u velikim klubovima – Unicaji, Milanu, Lokomotivu Kuban – uz sjajne igre u hrvatskoj reprezentaciji, a u Efesu mu je i umirovljen dres?

„Ali ne može netko uopće dobiti dojam koliko njega tamo obožavaju i koliko ga poštuju. Ja kad sam došao kao roditelj, vjeruj mi da je po mene dolazio njihov GM. Dolazili su ljudi iz staffa. Mene su s tribine vukli u svlačionicu.“

Nije mu slučajno dres umirovljen u Istanbulu. Nema baš puno igrača koji su dobili takvu čast?

„A Kruno je igrač kojem je umirovljen i dres u Milanu. Znači, samo dvije godine igra. Ja ne znam ima li igrača u Europi kojem su dva takva kluba, Efes i Milano, umirovila dres. Umirovit ćemo mi sad kao Samobor treći, ha, ha. Tako da bude s tri sigurno najbolji. Ali možda Samobor nije taj rang koji su Efes i Milano, ha, ha.“

Kada si već spomenuo Samobor, mnoge je iznenadilo kad je Kruno Simon, koji je još mogao igrati košarku, nakon sezone u Cedeviti Junior došao u Samobor, u drugu ligu po rangu. Čija je to bila ideja, je li ga tata nagovorio?

„Ne, ja ga nisam nagovorio, nego je on mene nagovorio. Priča ide tako da sam ja godinama, prije tog Samobora, bio u ženskoj košarci. Dođe malo i do zasićenja, malo sam se razočarao u neke ljude. Došao sam čak, a inače nisam konfliktna osoba, u konflikt s nekim ljudima koji su bili u klubu. Dobio sam poziv iz Samobora od svog najboljeg prijatelja iz djetinjstva. Od prijatelja s kojim sam se zajedno u kolicima vozio. Dakle, poziv od prijatelja o kojem stvarno mislim sve, sve, sve najbolje. On je inače i u Samoboru. On je jedan poduzetnik koji je poznat u Samoboru. Svi ga znaju, svi ga poštuju, sposoban, jedan od najvećih ljudi uopće u Samoboru. On je rekao da su ga iz Samobora molili da dođe u košarkaški klub da ga spasi. On je inače čovjek iz nogometa. Dugo godina je igrao nogomet. Nakon toga je bio i predsjednik kluba i sve oko nogometa. Zove se Mislav Marojević. Nazvao me i rekao da ima jedan uvjet, a to je da ja preuzmem košarkaški klub i da ga spasim, odnosno da dođeš ti, jer ja o košarci ne znam ništa, a tebi sve vjerujem. Ja sam rekao da ne želim sad ostaviti ovo, ne znam što da napravim i sve. Drugi dan me nazvao sin i rekao da hitno dođem na kavu. Došao sam na kavu i rekao je: ‘Moraš preuzeti Samobor.’ Ja sam rekao: ‘Tebe je našao Mislav da preko tebe mene nagovori za Samobor.’ Mislav je rekao tko sve stoji tamo iza kluba, da će grad stati iza kluba i sve. Idemo, ja ću doći za tebe i ja ću ti igrati. U meni se u tom trenutku svidjela ideja da se družim sa sinom koji je deset godina bio po drugim klubovima.“

Znači, tata koji je spasio sina i dao mu da kupi kopačke, a sin je završio u košarci i tata mu je bio trener. Kakav je to bio osjećaj?

„Odličan osjećaj. Kruno je bio toliko dominantan u toj ligi. Rekao mi je: ‘Gle, paše mi, imam troje djece, paše mi da odem dva sata na trening, pa umjesto u teretanu otići ću tamo, pa ću poslije popiti piće s dečkima, otići ćemo malo sjesti, malo se družiti, namještat ćemo termin utakmice tako da možemo otići na Dinamo i da nikad ne dupliramo utakmice s Dinamom.’“

Kruno nije zaigrao u Premijer ligi i ostavio se košarke jer je dobio poziv od HKS-a. Je li pitao tatu za savjet kad je stigao taj poziv?

„On je meni rekao: ‘Đuks, dobio sam poziv od HKS-a da budem sportski direktor.’ Sine, to ne možeš propustiti. Ja mislim da je to idealna pozicija za tebe. Pogledaj po pozicijama tko je u Španjolskoj, pogledaj po pozicijama tko je u Turskoj, a to je sve njegova generacija. Rekao sam mu: ‘Ti ih sve znaš, ti si modernih shvaćanja, iz košarke si, idi.’ On mi veli: ‘Ja to hoću i moram biti sto posto unutra, hoću vidjeti mogu li ja to ili ne, sve drugo ću ostaviti postrani.’ Ja sam mu rekao: ‘U redu, napravio si veliku stvar, napravio si posao. No, ja još uvijek njega pitam za savjet i uvijek mi pomogne.’“

Fali li mu košarka barem malo? Neće to priznati novinarima?

„Reći će vam ne, ali kad je bio šušur prije utakmice s Njemačkom, kad se znalo da će se napuniti dvorana, sve što je bilo, onda je prije utakmice rekao: ‘Znaš, sad mi je prvi put žao da ne igram, sad bih volio opet igrati ovakve utakmice, volio bih biti u takvom okruženju.’ Međutim, jako je puno s reprezentativcima, jako je puno Tomici Mijatoviću na pomoći, sad je sav u glavi za utakmicu s Izraelom, koju igramo u sedmom mjesecu, koju je odavno okarakterizirao, nakon što smo prvi put pobijedili Izraelce, da će to biti najvažnija utakmica jer svi želimo ići na svjetsko prvenstvo.“

Spomenuo si malo prije Tomicu Mijatovića. Malo ljudi zna da je, dok si bio senior u Maksimiru, on trenirao mlađe kategorije. Kasnije su surađivali u Efesu, a sada surađuju u reprezentaciji?

„Pa da, Kruno je igrao pet godina u Efesu kod Tomice, za kojeg mogu reći da je predragi dečko. On je pravi zagrebački dečko, on je Dinamovac. Bio je nekih deset godina u Efesu kad je došao Kruno i nije slučajno da ga svaki trener želi uz sebe. On je stvarno radnik, spreman je sve napraviti za klub, pravi vojnik kluba. A bio je i glavni trener Efesa…“

Poznata je priča kako su iz Efesa nagovarali Krunu Simona da, kad se umirovi, ostane raditi kao menadžer ili sportski direktor?

„Da, ali njega je ipak vukao Zagreb. On je dečko koji je odrastao u Zagrebu, koji voli Zagreb više od ičega.“

Voli li Kruno više Dinamo ili Zagreb?

„Pa sad, teško pitanje, ha, ha.“

Čuo sam da je tijekom sezone znao otići iz Istanbula na utakmice Dinama dok je igrao za Efes?

„Da, ako ga je pustio trener Ataman i ako su imali slobodne dane. Što se tiče ljubavi prema Dinamu, čak je i Niko Kranjčar u jednom razgovoru s mojim sinom, kad su se upoznali, rekao: ‘Ti si Kruno? Za tebe sam čuo da je tvoj tata treći najveći Dinamovac u gradu.’ A Kruno mu je rekao: ‘Kako misliš treći najveći, pa tko može biti veći?’ On je rekao: ‘Ja i tata, dakle Cico i Niko, da su veći Dinamovci od mene, ha, ha.’“

Prisjetio si se i odlaska Nike Kranjčara u Hajduk te kako si mu to jedva oprostio, a dotaknuo si se i prvih utakmica na koje si vodio sina u Maksimir.

„Kad sam ga prvi put vodio na utakmicu, znaš, kad vodiš dijete od tri, četiri godine, onda si misliš da će mu biti dosadno. Razmišljao sam što da uzmem sa sobom… Međutim, on je gledao utakmicu, veselio se tome. Ja sam vrlo, vrlo rano s njim krenuo na utakmice i tu je usađena velika ljubav. Mi sad imamo jednu grupu, nas pet-šest, a to su sve dečki koji su bitno mlađi. Tu su Kruno i njegova generacija. Dakle, ima nas pet-šest koji putujemo po Europi i idemo na sve Dinamove utakmice.

Znaš, postoji jedna anegdota. Možda ću odužiti, ali moram je ispričati. Kad je bio mali, imao je nekih 14 godina i bila je jedna utakmica Dinama u Zagrebu. Tesla kao trener za njega je znao da će on sve poduzeti da ode na utakmicu i namjerno je, da ga spriječi da ne ide na utakmicu, dogovorio prijateljsku utakmicu, i to protiv ženske ekipe! Dinamo je igrao u isto vrijeme i normalno, Kruno ode na Dinamo. Drugi dan meni zvoni telefon i ja se javim. Veli Tesla: ‘Je li znaš da je Kruno suspendiran? ‘Ja kažem: ‘Da? Nisam znao da je Kruno suspendiran.’ Kaže on: ‘Jučer nije bio na treningu.’ Ja mu kažem: ‘Da, bio je sa mnom na utakmici. Gle, on je meni rekao: Moram ići na trening, a ja sam mu rekao: Sine, u ovoj kući vladaju pravila takva da najviše voliš mamu, nakon toga Dinamo, nakon toga tatu i brata, a poslije toga ti je škola. To su ti prioriteti. Ti sad idi na trening, a nemoj ići na Dinamo pa ću te ja suspendirati iz kuće, a ti si nađi gdje ćeš spavati! A za trening ćemo lako.’ Onda je Tesla vidio da ima posla s većom budalom nego što je mislio, ha, ha. Suspenzija je trajala cijela dva dana, do prve utakmice.“

Za kraj razgovora tema je bio i Dinamo, novi stadion koji se čeka te kako se Đuro najviše veseli završetku stadiona u Kranjčevićevoj ulici i broji dane do prve Dinamove utakmice na tom stadionu.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na A1, Hrvatskom Telekomu, Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u, te preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.